Uvodna reč

Kad god čujem da neko kaže da voli da piše ili da ima potrebu da piše, poverujem svim srcem, jer znam da je to istina. Tu nema varanja. Pisanje je potreba, to je više od želje, to je silina kao kada lava proključa i krene iz vulkana, kao bujica reke koja plavi iznenada i na nevericu svih. Pišem oduvek. Objavljujem retko. Ranije sam smatrala da to nije potrebno, da ono što pišem treba da čitaju samo odabrani, da je to nešto intimno, da nemam vremena za objavljivanje (izgovor), dok nisam shvatila da je konačno došlo pravo vreme. Dok nisam shvatila da je moja svrha, između ostalog, i da pišem, jer upravo kroz pisanje doživljavam svoje ontološko ostvarenje. Otkako sam promenila način života: postala majka, promenila posao i zemlju u kojoj sam živela, moje pisanije želi da izađe iz uskih mu okvira. Ne potiskujem ga više, naprotiv, puštam ga s radošću i ushićenjem da ode pred oči drugih.
Najpre sam objavljivala na Fejsbuku, jer su mi ti okviri bili manji, a onda shvatila da je vreme da postavim autorski blog. No, i tu sam se kolebala više od godinu dana, preispitivala, premišljala, i konačno stisnuh petlju i otpustih svoju pisanu čeljad u novi život. Mnogi su me ohrabrivali da nastavim, što mi je jako značilo, neki su prećutkivali napisano, ali pročitano, što mi je takođe bilo na korist, ali moje biće zna da je ovo jedan od načina da se iskaže. Ma kako bilo, znam da će uvek biti onih, zbog kojih vredi i pisati i objavljivati.
Moje teme su raznovrsne, jer me ne ispirišu samo deca ili samo prijateljstva. Pišem i o jednoj Kući koja je sastavni deo mog bića, o zemlji u kojoj živim, o poslu koji radim, o svakodnevnom životu koji je, dakako, večita inspiracija. Iskreno se nadam da ćete uživati čitajući, da ćete me podržati kao jedna nasmejana Kaja ili jedan mlađani Branko, ili dobrano protresti nekim komentarom kao draga Dragica. Možda ćete jednostavno, iz nekog samo vama znanog razloga (iskreno nadam da ćete ga znati i razumeti), promeniti „kanal“.
Zahvalna sam na svemu pomenutom, a pre svega Bogu dragom na daru i prilici da objavljujem ono šta napišem.